let's address the elephant in the room… both of them
Meet Lucifer and Bella!
Moja dva mala anđela, u stvari vrag i vještica, da budem konkretniji. Stoji jaka simbolika iza imena, simbolika koja mi puno znači.
Znaš, kad ti treba neko da…smiriš dušu, da je tu i da te sasluša kad si najgori. Lijepo je imati nekog ko te ne osuđuje, neko ko nije težak za dušu i ko ti ne zvoca svako malo, i napokon ga imaš <3
…. pomalo gay riječi za 36godišnjeg neženju, ali eto.
Nego hey, ne znam ni kako mi je naumpalo da se uključim, valjda dok sam svije srce i prsa iscijedio, i malo razbistrio glavu sad mogu da koračam naprijed i da se ponosim tim što mi napokon počinje goditi samoća u ovoj stančini, samoća od insana. Ovo dvoje ljepotana su uvijek tu.
Treba to svako ispraksirati, posebno ako ste pod stresom. Stres me je hladno mogao života doći, biću iskren.
Svako ko zna Moriarty-a od prije, lupam, 10 godina, poznaje više nekog šaljivdžiju dugačka jezika bez tabua, emotivnog zaljubljivog brbljavca (brblj.. nešta nešta ne znam pravu riječ) i nekog ko zna buknuti kad baš “””prigusti””””.
Ostario sam, majka mu stara, sijeda brada me uvijek podsjeća na to. Tjeraju me na kanu ali se ne dam.
Osijedio sam najviše od stresa, od pritiska, ne poslovnog koliko privatnog. Čovjek koji živi sam odvojen od roditelja i dan danas ih izdržava (ponosno, da naglasim) ali bezobrazno biva stiskan pored, da se izrazim tako, jedne i po radno sposobne karike. Mislim da sam kukao već na tu temu. E pa, eskaliralo je.
Posao kao posao, prelagan meni, prestao biti obiman, ali i u tako organizovanoj firmi (znatno bolje nego prije) se greške koje direkt utiču na moj rad dopuštaju, počeo sam lajat ko pašče.
(DISCLAIMER: Bilo koja zamjena afrikata je nenamjerna i ne odražava stvarnu sliku moje pismenosti)
Obolio sam. Definitivno. Od stresa se dobrih 10 15 kila udebljao (jebo te dan, ljudi mršaju od stresa ja se debljam), ujebana mi jetra (ne pijem, ni bliiizu koliko bi neki jetropatolog trebao da boluje) i imam fistulu na žući. Pored toga što imam kamenolom u mudima (ilitiga bubrezima). Imam kaže doktorica (ponosno velim išao sam neuropsihijartu) anksioznost, dok sam joj pričao da patim od nepostojećeg fitilja, brzog stresiranja i tako to. Moram psihologu btw.
*************************************************************************************************************
AAAAAAAALIIIIIIII nije to tema ovog posta, da se razumijemo.
Tema ovog posta je:
POSTAJEM QUARTERDESNIČARRR!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Počeo sam se opasno baviti Piers Morganom i njegovom upornom borbom protiv totalnog ludila u društvu.
On je jedan od od najintenzivnijih boraca protiv nastupajućeg ludila izazvanog masovnim identifikovanjem nečim što nismo. Postoje ljudi koji su takozvano “non-binary”, postoje kuronje koji se identifikuju ženama… i onda postoji Elliot Page….
Ah da, postoji i 60godišnjak koji se identifikuje 6godišNJAKINJOM!
PIIITANJEEEE: Ako njeg zguzi neki lik, da li se to smatra pedofilijom?
Uglavnom, i to je ta svar koja je užasno iritantna, ti…neću ih zvati ljudima, te nakaze insistiraju da prihvataš njihove tzv pronouns, they them zeee kurci palci,
a kad ti hoćeš sebe da identifikuješ kao crnčuga s belegijom od 30cm kažu da je to “absurdno”, ti si bijel. Dakle, postavljaju tebi standarde koje ONI žele, a tebi je zabranjeno da izneseš svoje mišljenje, da ne pričam o kontrastavu. Ne ne. Isto vegetarijanci. Pričaju o travi i pašnjaku, brane životinje, pričaju o nekoj zaštiti okoliša dok dolaze autima i avionima na proteste. Riiiigth… To ti isto dođe kao Islam: postiš svaki dan Ramazana, što je za svaki respekt, ali zato se naliješ za Bajram, ne klanjaš 5 vakata, nemaš para za Hadždža nit dijeliš sadaku. Gniječiš društvo kao plastelin, prilagođavaš ga svojim uvjetima i principima kojima ni sam nisi 1000% dosljedan.
“Pa Ado, zašto nama o tome pričaš? To su trendovi po Americi i Evropi”
Hvala što spominješ. Baš kao što nam je došla Nargila prije koliko? 15 20 godina, tako se i ovaj trend ušunjao kod nas.
Homoseksualizam prihvatam. To je pitanje lične preference, ništa više. Voliš ga primit, voliš scissoring, to je pitanje preference, ništa više.
Ali mahati kurcem po ženskom WC-u, očekivati da te oslovljavaju kao “thaaaaaaaay”
da, o tebi pričam
ili da si danas ovo, sutra ono, prekosutra ovo…
DA, o tebi pričam
Eh to ne ide nikakooooo….
Hajd ovako:
Ima li iko u našem Blogger društvu ko osjeća nešta slično o sebi, baš me živa zanima šta vas je dovelo do tog, zašto i kako to pravdavate?
Svakako i ostala mišljenja su welcome.
Cheers, madafakas.
