You won´t let me live, you won´t let me die

Današnji dan, zajedno sa završetkom prethodnog je definitvna prekretnica u mom životu. Dešavale su se certain stvari, odlučio sam se pokrenuti, pomjeriti s mjesta – i uspio sam. Ne, ne pričamo o ljubavi, iako ćemo doći do tog ubrzo.

Off-topic: Preslušajte pjesmu od Rammstein – Deutschland. Sve samo ne patriotska pjesma.

Najkraća verzija toga je – uspio sam, i osjećam se genijalno. Krenuo sam naprijed. Više uskoro.

Eh, hajmo malo gledati nazad. Ne možeš ići naprijed dok imaš tereta, prašine i magle koja je ostala iza tebe.

Čitavu sedmicu se kanim da zovnem L. na kafu. Otkad smo prekinuli, tj otkad me ostavila (a nebo zna da sam ja i samo ja kriv), smo uvijek imali odličan odnos, ona jebena odškrinuta vrata, onaj tračak svjetla koji me užasno nervira. Mrzim nadu. Ne daji mi nadu.

Htio sam je zvati na kafu, samo da je zamolim da mi zaključa vrata za sva vremena. da me pogleda svojim prelijepim plavim očima u moje šugave smeđe i da mi kaže, da joj se ne nadam. Želim da mi kaže da “mi” više ne postojimo i da ne možemo postojati.

Htio sam jedno, a nadao sam se, da će oklijevati, da će izvrtati, da će mi dati glupu nadu opet… Opet ja i nada.

Ne daš mi da živim, ne daš mi da umrem.

Poslao sam joj poruku, ostala je neodgovorena do sada… A prevelika sam pička da nazovem.

To je bilo sinoć u pola 3. Otišao sam spavati i spavao do 5, pola 6. Probudio se nov čovjek. Sunce je malo radilo svoj posao, kroz roletne me podsjećalo da nije vrijeme za spavanje. Navukao sam najretardiraniju majicu i kupaći šorc i prošetao do MC Donaldsa, koji naravno nije radio, bar ne restoran, a nisam debil da idem na interfon i brmmmbam i trazim ono sto uvijek trazim – 9 nuggeta i 2 chilli sosa. Zadovoljio sam se sa pilećim sendvičom i Starbucks kafom sa Hifine pumpe. No comment.

OVAJ KURAC JE KOŠTAO 5 KM!!!!!!!

I prvi put nakon brat bratu pola godine sam se fino obukao, Waikiki riješi svaki problem. Samo da mi je još riješiti ovu jednačinu srca, i mogu mirno spavati…

…. eh moja habibi, a šta je s tobom? Spish li dobre?

2 Responses to “ You won´t let me live, you won´t let me die ”

  1. Nekada je najbolje ne otključavati vrata nadom

Komentariši